Iako je izabrao da mu životna pozornica bude muzička bina, jedan od najpoznatijih rok muzičara na našim prostorima, Đorđe David, diplomirani je glumac. I upravo kao glumca nedavno je imala priliku da ga upozna i bjelopoljska publika.Nakon koncerta u septembru, kojim je oduševio bjelopoljsku publiku, Đorđe David je prije nekoliko dana Bjelopoljcima pokazao i sjajne glumačke sposobnosti, kada je zajedno sa svojim kolegama Marijom Veljković, Nikolom Ivačkovim i Kristinom Radenković izveo predstavu „Sedž bomb”.
Širokoj javnosti poznat je prije svega kao sjajan muzičar, ali Đorđe David završio je i Fakultet dramskih umjetnosti, igrao je u filmovima „Šmeker”, „Groznica ljubavi”, „Tamna strana sunca”, u televizijskim serijama „Vuk Karadžić” i „Doktorka na selu”, a imao je i i stalni angažman u Pozorištu na Terazijama, tako da se zasigurno potpuno ostvario ne samo kao pjevač, već i kao glumac.
Da bi imao onu vrstu prava glasa koja će biti dvosmislena, trosmislena, višeslojna i da bi imao aposlutnu slobodu da se izrazi, Đorđe David odlučio je da gluma bude njegov profesionalni poziv.
- Na izbor mog profesionalnog poziva uticala je diktatura u kojoj sam rođen. Ja sam rođen u SFRJ i moj otac je bio u Savezu komunista. Način na koji je sklonjen je iscenirana saobraćajna nesreća. On je ostao na mjestu mrtav, a ja sam nekim čudom preživio bez ijedne ogrebotine. Pošto su svi u porodici bili ljekari, bankari i pravnici to je bio nekakav moj bunt kao klinca i riješio sam da se posvetim nečemu što će mi dati onu vrstu prava glasa koja će biti dvosmislena, trosmislena, višeslojna i gdje ću moći najbolje da se izrazim-ispričao je Đorđe David.
Zahvaljujući muzici i glumi, kaže da je uspio da kontaktira sa ljudima koji se bave politikom na neki potpuno drugačiji način.
- Te životne odluke donio sam kada sam shvatio da je moj otac, moj idol nestao za sva vremena. To je bilo kada sam imao petnaest godina i tada sam tvrdo riješio da ću se baviti scenom, jer je to način da se izrazim onako kako ja želim - rekao je Đorđe David.
On je istakao da je umjetnik lučonoša duha jedne nacije i da kao takav ne smije sebi da dozvoli da se distancira od vlasti.
- Umjetnik mora da bude miran, mudar i trpeljiv. Mora da bude uz vlast iz prostog razloga jer je vlast ta koja ti omogućava da ono čime se baviš prikažeš narodu. Ako se umjetnik distancira od vlasti on postaje političar. Kada umjetnici budu shvatili da je politika najteži mogući posao koji umjetnika može da „isprlja”, shvatiće da treba da se bave samo umjetnošću. Neki naši umjetnici, govorim za Srbiju, mada vidim da je to na Balkanu postao trend, odjednom postaju strašno bitni u nekim drugim stvarima koje nijesu scena, jednostavno sebi dozvoljavaju tu vrstu priče javno i mislim da oštećuju tako i narod i sebe. Zbog toga i dolazi do poplave rijaliti zvijezda koje nam edukuju djecu i omladinu, a ja ne mogu da se složim da novi idoli omladini budu ljudi koji su u rijaliti programima-podvukao je ovaj sjani glumac i rokenrol zvijezda.
Kako je ispričao, u poslednje vrijeme se pojavilo i mnogo privatnih akademija, „ovakvih” i „onakvih”, a oni koji nijesu bili uspješni ni kao glumci, ni kao reditelji, počeli su da se bave profesurom, što je dovelo do „poplave” takozvanih glumaca i umjetnika.
Prisjećajući se perioda studiranja, David je istakao da je njegov profesor Predrag Bajčetić najveći intelektualac kojeg je upoznao i jedan od najvećih autoriteta u njegovom životu.
Iako je ostvaren i kao glumac i kao muzičar, Đorđe kaže da mu je rokenrol ipak bliži, jer je jer je rokenrol bunt protiv svega lošeg postojećeg što okružuje performera ili autora.
- Gluma je ono za šta sam se školovao, a rokenrol ono što sam izabrao - zaključio je Đorđe David.
M.N.

---